Dnevnik jednog Lutalice - Via South America !!! 25.07-10.08.2006
( napomena: sve dolje napisano je prijepis iz rukom pisanog dnevnika, bez ikakvih promjena i popravki, pa molim za razumjevanje ako nekad odem u krajnost, al tako sam se u tom trenutku osjećao i ne želim to mijenjati, ako vas uspijem zadržati uz putopis ili ako vas uspijem "napaliti " da i Vi doživite jedno ovakvo predivno iskustvo ili ako samo jedan od čitatelja stvarno ode u Južnu Ameriku zadatak je već obavljen i putopis ima smisla.Putopis ću prepisivati i dodavati slike svako par dana pomalo, jer naravno ima toga dosta i ne stigne se sve :)) Inače bih bio zahvalan na komentarima bili dobri ili loši jer će mi trebat za multimedijsku prezentaciju i izložbu slika 12.10.2006 u foto kino savezu kraj Đamije :)) a oni se jednostavno upišu , napiše nadimak a ovo drugo se ostavi prazno i klinete pošalji.
Zdravi i veseli bili !!! 
"Trnci pred put" Zagreb 24.07.2006 - Dan 0 .
Naravno , ja ne bih bio Ja da ne radim do zadnjeg trena pred put. Da , ni prvi ni zadnji put, al navikao sam već. Zadnji dan kad sam morao sve obaviti , te zadnje sitnice pripremiti za put , a i spakirati se generalno , pokvarilo mi se auto. Auto koje nas je trebalo odvesti do beča kao početka našeg putovanja. A koja kapula od Hyundaia , kvari se non stop.
Al u tom trenu dok sam se palio na užarenom asfaltu naše Dalmatine a bio sam istovremeno i ljuti nasmijan jer " Ništa mi neće ovaj dan pokvarit Bapšuvarivari..." . Sve ja stignem i stići ću i sad. Navečer oko 19 h bez prethodnog dogovora dolazim u grad pokupit naručene dolare i uplatiti osiguranje , u zadnji čas naravno. Kad me zvrcne Vjeran " Ajmo na pivicu i finalni dogovor " ,kažem ja « Ma stižem lave ! «, i pala je pivica i pao je dogovor i zadnji blagoslov od našeg prijateja Ljube. Stigoh ja i po dolore a i kupiti riječnik sa Španjolskim frazama, jer jebo ti čovika koji nema voje naučiti par riči predivnog Španjolskog zar ne? a i razloga ima, pa najlipše žene su u Venezueli i južnoj americi.
Vjeran je uzeo dnevnik našeg uzora velikog Che-a!
Spremanje sam završio do ponoći i usnuo sa smješkom na licu i radosnim srcem.
Dan 1. "Dan D - polazak"
Polazimo za Beč, dan je prekrasan , 30˙ C . Vjeran , ja i njegov Opel plovimo autocestom. U trenucima tišine razmišljamo "koje čudo čemo vidjeti ovaj put, kakve zgode i nezgode ćemo doživjeti,kada će nas trnci proći i osjetiti da smo Živi , i da je naša sreća stoput veća jer osjećamo , i živimo ovaj život najbolje što umjemo, bez glume i taktike , he he sa umjerenom dozom hedonizma:)
Putovanja me oplemenjuju , a od ovoga u Venezuelu, Peru i Boliviju očekujem i više, da me prosvjetli .Želim osjetiti te snage drvenih civilizacija davno uništenih,a opet živih, ljudi siromašnih materijalnim al bogatih duhom, nedirnutih krajolika i nestalih naroda. To je za mene vrhunac al dostižan i dosanjan. E , i još nešto, od danas pa do kraja puta nema više Apija i Vjerana , nego Jose ( Hose ) i Fidelio. A kraj puta ?? E to je još ne znam kad će biti, to i čini život intrigantnim i zanimljivim.
Dan 2. Madrid 26.07.2006 "Odmorni i spremni za daleki put "
E, lipo se probuditi naspavan u predivnom hotelu, kojeg ću odmah morati zaboraviti jer idemo u krajeve gdje takav komfor možemo samo sanjati, al nije me ni briga jer da sam to želio išao bih na Havaje ili Bali. Mala digresija , da ne zbunim čitatelje.Evo nas u Madridu , došli sinoć u 23.00 h al vec u 00.20 smo bili na putu taxijem za centar.Izlazak i upoznavanje grada. Lipo iskustvo , al ipak je umor učinio svoje a i sjeta na prekrasni krevet u kojem ću se sigurno odmorit večeras je nažalost spavam sasvim sam :)))))
I evo nas, čekamo bus koji će nas odvesti do aerodroma i leta za Caracas pa dalje za Limu.
I dogodi se jedna zgoda koji moram ispričati jer isto oslikava razlog zašto idem u zemlju toplih ljudi a ne na sjever među hladnoću. Naime čekajući ispred hotela skupilo se dosta ljudi , preko 20 ak a većina njih su bili Njemci , skandinavci i ini. Bio je među njima i par sa djetetom.Kad je bud došao ovi hladni narodi – kapule su nas svih izgurali da bi ušli prvi i uhvatili mjesto ?
Joj , joj žena sa djetetom je ostala bez mjesta i ja sam joj naravno ponudio mjesto, ja i Fidelio se nismo mogli načuditi bezobzirnosti potonjih jer to naš mediteranski mozak ne može skontati. I zato ponavljam, idemo na Jug gdje su ljidi sretniji, gdje će pjevati cijelu noć za 1 $ . al ne za Vas nego za sebe, a sutra ne znaju ni šta će jesti, al uživaju, uživaju je se istovremenu i smiju i prkose životu.
U redu smo na "gate-u" i čekao ulaz u avion, i naravno opet se svi guraju , i nikad neću shvatiti ljude koji razmišljaju kao da su konji kad ih ljudi stave u zapregu. Tj to je uvreda konju jer on jadan nije kriv i nema izbor a ljudi imaju, al idu ko ovce bez mozga.... Da, oni se moraju gurati i takvih je 90% i to se vidi na ovome možda nekome glupom primjeru. Oni se guraju jer su se navikli gurati i boriti kroz život,al ne kontaju da samo moraju malo razmisliti i vidjeti da to nije uvijek nužno jer im ionako ništa ne bi pobiglo al oni uporno inercijom stoje u redu i guraju se dok ja lipo uživam i pišem "dnevnik jednog lutalice" .E,to je život i zato sam ponosan na sebe .Radi i pati se, al znaj stati na balun , udahni i daj trenutak vremena i mira za sebe i svoju dušu.
"U avionu"
Čar putovanja nipošto nije u samom dolasku na destinaciju već u samom putovanju kao takvom. Između ostalog mistika i nepredvidivost putovanja je ono štome tjera da putujem. Baš pričam Fideliu i kažem mu da nije bilo mog solo putovanja u Maleziju i Japan ne bih upoznao našeg zajedničkog prijateja Žuca iz Koprivnice,a onda ne bih upoznao ni tebe Fidelio a onda ne bih ni bio na ovom putovanju s tobom.
Ništa nije slučajno ,sve se događa sa razlogom i samo treba pratiti znakove i život će ti se sam posložiti u najbolji mogući, vjeruj u to i tako će i bit. E to je moja izreka i s njom plovim dalje. Možda san nekome čudan ,možda neshvaćen al sam svoj. I takav sam bio, takav ću biti i takav živit i umrit.
"Dotakli svetu južnoameričku zemlju"
Evo nas, napokon, nakon 9 sati leta i uživanja u letu , bolje rečeno u vinu-tintu koje je bilo savršeno sletjeli smo u Caracas na Karipsko more u srce Venezuele.
Zna se da su najveće znamenitosti Venezuele zapravo Venezuelanke.Meni i Fideliu se nije skidao osmjeh sa lica, žene su jednostavno prekrasne i pune duha,sve odreda. A aerodrom he , he he tu se vidi da smo uplovili u treći svijet. Nitko ne zna ništa,samo nas vozaju gori doli, nigdje check ina, da bi nam na kraju rekli da ćemo se mi telefonski checkirat?:) a da i to vidim. A ako ne uspijemo, pa nije greda ostat ovdje i koji dan više zar ne ? : ))
"Let za Limu"
Komentiramo mi u redu za ukrcaj u avion " Šta je ovim ludim judima, svi su u dugim jaknama , pa čaki neke bakice u bundama.A nas dva u šlapicama i gaćama deboto za plažu, samo mi šugaman fali. Jooooooooooooj pa da , tamo je zima, udremo se ja i Fidelio po čelu. Kao da to nismo znali, pa zašto se brinemo. Jer ako nam prtljaga ne stigne možemo se lipo slikat, u Limi je sad 8 stupnjeva i zima.
U avionu nam pomažu dvije dekice od Iberie koje su nekim čudnim slučajem završile u našim ruksacima, e sad će nas spasit od smrzotine. Mučimo se sa snom jer 6- satna vremenska razlika već čini svoje naravno, i umorni smo i spava nam se , a današnje 23 satno putovanje nikako da okonča.
Dan 3 "Napokom Lima !!! " 27.07.2006
I tako su dva Hrvatska "gringosa " stigli u hotel "Place" .Da ima lipo ime al nije Plaza he , he , a mi smo mislili da smo uzeli da smo uzeli skuplji hotel od 17$ s obzirom da ih ima i po 5$, te da ćemo uživat u te 3 zvjezdice. Al to vjerujte nije ni jedna polovna zvjezdica. Samo smo se nasmijali kad smo ušli u sobu i kupaonicu i vidili tu ajmo je tako nazvat; egzotiku. Al ipak ima neku dušu a i toplu vodu što je najvažnije. Sad nam je predstojao veliki i bitni dan za organizaciju cijelog našeg putovanja u samo jedan dan Lime , a onda i izlazak na Salsu cijelu noć !!!
Trebamo malo protegnuti noge natekle od "Jet leg-a" pa smo se odlučili prošetat, međutim skoro su nas pogazili čim smo izašli na ulice Lime jer oni uopće nemaju svjetla za pješake , pa se krečeš i prelaziš ulicu po osječaju. A glavni taxi u Limi je , nećete vjerovati, Tico. A taxi je i glavno prijevozno sredstvo i vrlo jeftino od 5-10 kuna gdje god želiš te voze,doduše postoje i egzotični busevi bez stanica, tj skupljaju ljude po gradu gdje stignu,oni su oko jedne kune al nismo ih isprobali:)
Peruanci za razliku od Španjolaca često govore Engleski, al i ja učim pomalo Španjolski to mi olakšava sporazumjevanje. Šetnja Limom je bila vrlo poučna i puna iznenađenja. Osim što smo prošetali njihovim glavnim trgom Plaza del Armas ( skontali smo poslije da svaki glavni trg bilo kojeg grada nosi isto ime ) i Plaza San Martin i vidjeli njihovog Sv Franu iz 1555 g. te rezidencijalnu palaču , vidjeli smo i skoro nas je pogazio osobno predsjednik Toledo tj njegova pratnja na putu do zadnjeg i oproštajnog govora na zadnjem danu njegovog mandata.
Zanimljivo je da su usred govora došli pobornici starog autoktonog Peru, Cechua indijanci i počeli bubnjati i svirati 50 metara dalje. Nisam vjerovao da je ovdje demokracija na zavidnoj razini .
Inače sutra je dan nezavisnosti, fešta koja traje dva dana ( 28 i 29.07.2006 ) i novi ( stari ) predsjednik Garcia ima inauguraciju. A kako vidite ja i Fidelio smo brižno planirali :) putovanje da stignemo na njihovu najveću feštu na dane nezavisnosti u Cuscu.
U agenciji smo brižno isplanirali naših slijedećih 11 dana u Cuscu, Aqua calientesu, Machu Picchu , Puu , Copacabani i La Pazu ( Bolivija ) , Arequipi , Chivaju, Colca Canionu, Caracasu itd... Malo smo se pogađali čisto iz gušta , pa onda sve iskreširali i bili mirni . E sad smo bili spremni za feštu , za ples i Salsu sve do zore uz njihovo Pisco sour,izuzetno jaki peruanski specijalitet-koktel.
A najveća fešta je u Barancu - kvartu odmah do našeg ( Miraflores ) gdje je 30 ak disco clubova i noćnih barova. A ritmu Salse ne možeš odoliti nego se samo prepustiti i uživati .
Un, dos, tres.........
Dan 4 . 28.07.2006 "Dan nezavisnosti i let u Cusco "
Mamurno jutro i spremanje pred odlazak iz našeg egzotičnog hotelčića , pozdravili smo se sa našom senjoritom s recepcije a naš čovjek iz agencije ( koji danas glumi taxistu ) nas već čeka. Gledajući našeg Julia i njegovo stakleno oko dok nasje vozio predgrađima Lime nisam mogao dugo gledati da ne bih večeras imao noćne more. Bože mi prosti, al to njegovo oko kao da je za dva broja veće, tj mora da ga je kupio polovnog na nekom njihovom buvljaku nakon smrti bivšeg domaćina :) Al naš Julio nas je doveo sretno i na vrijeme . Hasta luego Julio and so long Lima. , idemo mi za Cusco.
"Drevna postojbina Inka - Cusco "
Stigli mi tako u Cusco, drevni grad Inka pokoren od strane Pizzara prije 500 godina tj 1532 godine koji tada na prjevaru ubija kralja Inka Atahualpu i njegovih 60.000 sunarodnjaka. Vozeći se kroz uske ulice pokockane granitom stigli smo do našeg hotela Don Carlos. Hotel je puno bolji nego onaj u Limi, čak imamo vezu sa svijetom putem interneta , doduše kompjuter izgleda kao da unutra trče 2 mala crnca da bi uopće radio. Kao dobrodošlicu odmah počinjemo piti mate de Coca ( čaj od Koke ) koji čemo od tada do kraja puta piti 2 puta dnevno, da bi savladali poteškoće od visinske bolesti, da nam se šire pluća i dobijamo energiju.
Nakon što smo popili čaj od koke išli smo se malo odmorit , jer smo noć prije spavali jadnih 2 sata :) . Nakon odmora krenuli smo u obilazak Cusca , grada od cca 310.000 stanovnika. Al obilazak na neuobičajen način. Naime ne samo slikavanja i snimanja nego pokušati doživjeti potpunu interakciju sa domicilnim stanovništvom i njihovim životima. Prekrasno , tradicionalno obučene žene sa malom djecom na leđima prosto vape za ovjekovječenjem , al onda ubrzo dolazimo do problema jer nemamo sitnih sola u đepu pa im dajemo sve što imamo krupnije , po 5-10 sola umjesto 20 , 50 centi ili 1 sol.
Al nije nam žao jer tako pomažemo , a nekim ženama baš izvire tuga iz očiju. Ja sam usput našao bolji način da usrećim djecu, pa sam kupio vrečice bombona i djelio. Strašan je to prizor, narod koji je tolio propatio u povijesti, nešto slično kao i naš narod, al ipak imaju ponos i snagu za nastavak života, možda nekad i po inerciji i prkosno , al žive i bore se i dalje.
Diveći se strukturama kamenih zidova koji su tako slagani , doslovno bez fuga, na razini čuda da stvarno nisam siguran tko bi mogao takvo nešto danas izgraditi bez obzira na sav tehnološki napredak, stižemo do lipog autoktonog restorančića.
Uzeli smo "Andski meni" koji se sastoji od "alpaca steaka" sa prilozima ( meso Ljame ili Alpace ) , juhe , kruha, salate ,deserta i vina tinta naravno iz Chilea.Moram spomenuti kao zanimljivost da je sve koštalo ukupno 20 ak kn po osobi. Potom smo neplanirano zapeli u ulici suvenira, nismo mogli izaći više od 2 sata, naravno svojom voljom:) . Tu smo doživili duhovnu povezanost sa tim ljudima,pogađajući se čisto iz zabave,da bi im naposlijetku davali i više nego su tražili prvotno. Posebno smo nagradili simpatičnu i razdraganu Karol, prava peruanka koja nije skidala osmijeh sa usta . "Aj linda..." rekla bi on, što bi značilo "Vi ste tako divni" , rekla bi ona tako razdragano i iskreno da bi se čovjek naježio. Kupili smo njezine rukotvorine na kojima nam je napisala posvetu. Pokupivši puno suvenira, a potrošivši malo sola, uputili smo se ipak na "Mata de coca" i sat , dva salse pa onda u krpe, jer se sutra dižemo u 4.30 h i krećemo vlakom u Machu Picchu.
29.07.2006. "Veličanstveni Machu Picchu"
I leti kondor, i letim ja, oba letimo, on u javi, ja u snu !.
I evo me, ležim na stepenastim padinama sasvim sam i gledam veličanstveni Machu Picchu ( stara planina ) .
Kad sam kao dječak sanjao gdje da otputujem, što da vidim , čemu da se divim,već sama riječ Machu Picchu mi je zvučala nevjerovatno, mistično i pomalo nedodirljivo. Al evo, sad sam tu , jedan od mojih snova je ostvaren , a snovi se ostvaruju dio po dio, kao slagalica, ako nemaš jedan dio ne možeš složiti do kraja. Tako i ja, mislim da ću složivši ovaj dio slagalice života krenuti dalje prema sretnom završetku .
Došla mi je evo praviti društvo jedna ljama, tako spokojna , mirna i dostojanstvena , kao i sam i ovim predivnim trenucima. Uz to su se oblaci skroz razišli , i sunce je počelo grijati. Vidjevši ljamu i sunce Znao sam , sve se događa sa razlogom i ništa nije slučajno, samo treba igrati igricu života i pratiti znakove :)
30.07.2006 "Odmorni i naspavani u Agua Calientesu "
Nakon predivnog dana u Machu Picchuu i oskudne večeru gdje bi i miš ostao gladan ( a moj Joke koja mala porcijica ) lipo smo legli rano i naspavali se punih 8 sati , što je za nas na ovom putu uistinu rijetkost. Danas imamo vlak u 15 h nazad za Cusco, dakle imamo dosta vremena za upoznavanje Agua Calientesa , gradića koji ne bi ni postojao da Hirham Bingham nije otkrio drevni izgubljeni grad Inka 1911 godine. Grad ima dvije uličice, trg, 20 ak restorana i 20 ak hotelčića te bezbroj trgovinica sa suvenirima. A suveniri su im doista divni, i ne možeš im odoliti i znam da ću biti djed mraz kad se vratim u domovinu, al nije me briga, jer osječam da sam pomogao tim ljudima bar malo , tom narodu, ponekad pognute glave, s previše respekta i poštovanja prema bjelcima koji su ih ugnjetavali i doslovno istrjebivali godinama. Danas smo došli na mali trgić čekajući vlak. Na tom trgu u tim trenucima nije bilo nikoga, a mi smo odmah napravili šušur. Izvadio sam usnu harmoniku i počeo pjevati i svirati te smo počeli djeci dijeliti bombone. Ubrzo je trg bio pun puncat dice i ljudi, Fidelio je počeo igrati balun sa dicom i obuzeo me savršen osječaj spoznaje kako smjeh i sreća jednostavno spaja ljude, naoko potpuno različitih kultura , civilizacija i rasa.
Ukrcali smo se u naš vlakić , nazad za Cusco , vožnja traje 4 sata. Putovanje vlakom je ipak nešto posebno, ima puno više čari nego putovanja drugim prijevoznim sredstvima....
+
Nakon što smo popili čaj od koke išli smo se malo odmorit , jer smo noć prije spavali jadnih 2 sata :) . Nakon odmora krenuli smo u obilazak Cusca , grada od cca 310.000 stanovnika. Al obilazak na neuobičajen način. Naime ne samo slikavanja i snimanja nego pokušati doživjeti potpunu interakciju sa domicilnim stanovništvom i njihovim životima. Prekrasno , tradicionalno obučene žene sa malom djecom na leđima prosto vape za ovjekovječenjem , al onda ubrzo dolazimo do problema jer nemamo sitnih sola u đepu pa im dajemo sve što imamo krupnije , po 5-10 sola umjesto 20 , 50 centi ili 1 sol.
Al nije nam žao jer tako pomažemo , a nekim ženama baš izvire tuga iz očiju. Ja sam usput našao bolji način da usrećim djecu, pa sam kupio vrečice bombona i djelio. Strašan je to prizor, narod koji je tolio propatio u povijesti, nešto slično kao i naš narod, al ipak imaju ponos i snagu za nastavak života, možda nekad i po inerciji i prkosno , al žive i bore se i dalje.
Diveći se strukturama kamenih zidova koji su tako slagani , doslovno bez fuga, na razini čuda da stvarno nisam siguran tko bi mogao takvo nešto danas izgraditi bez obzira na sav tehnološki napredak, stižemo do lipog autoktonog restorančića.
Uzeli smo "Andski meni" koji se sastoji od "alpaca steaka" sa prilozima ( meso Ljame ili Alpace ) , juhe , kruha, salate ,deserta i vina tinta naravno iz Chilea.Moram spomenuti kao zanimljivost da je sve koštalo ukupno 20 ak kn po osobi. Potom smo neplanirano zapeli u ulici suvenira, nismo mogli izaći više od 2 sata, naravno svojom voljom:) . Tu smo doživili duhovnu povezanost sa tim ljudima,pogađajući se čisto iz zabave,da bi im naposlijedtku davali i više nego su tražili prvotno. Posebno smo nagradili simpatičnu i razdraganu Karol, prava peruanka koja nije skidala osmijeh sa usta . "Aj linda..." rekla bi on, što bi značilo "Vi ste tako divni" , rekla bi ona tako razdragano i iskreno da bi se čovjek naježio. Kupili smo njezine rukotvorine na kojima nam je napisala posvetu. Pokupivši puno suvenira, a potrošivši malo sola, uputili smo se ipak na "Mata de coca" i sat , dva salse pa onda u krpe, jer se sutra dižemo u 4.30 h i krećemo vlakom u Machu Picchu.
29.07.2006. "Veličanstveni Machu Picchu"
I leti kondor, i letim ja, oba letimo, on u javi, ja u snu !.
I evo me, ležim na stepenastim padinama sasvim sam i gledam veličanstveni Machu Picchu ( stara planina ) .
Kad sam kao dječak sanjao gdje da otputujem, što da vidim , čemu da se divim... več sama riječ Machu Picchu mi je zvučala nevjerovatno, mistično i pomalo nedodirljivo. Al evo, sad sam tu , jedan od mojih snova je ostvaren , a snovi se ostvaruju dio po dio, kao slagalica, akonemaš jedan dio ne možeš složiti do kraja. Tako i ja, mislim da ću složivši ovaj dio slagalice života krenuti dalje prema sretno završetku .
Došla mi je evo praviti društvo jedna ljama, tako spokojna , mirna i dostojanstveno , kao i sam i ovim predivnim trenucima. Uz to se se oblaci skroz razišli , i sunceje počelo grijati. Vidjevši ljamu i sunce Znao sam , sve se događa sa razlogom i ništa nije slučajno, samo treba igrati igricu i pratiti znakove :)
30.07.2006 "Odmorni i naspavani u Agua Calientesu "
Nakon predivnog dana u Machu Picchuu i oskudne večeru gdje bi i miš ostao gladan ( a moj Joke koja mala porcijica ) lipo smo legli rano i naspavali se punih 8 sati što je za nas na ovom putu uistinu rijetkost. Danas imamo vlak u 15 h nazad za Cusco, dakle imamo dosta vremena za upoznavanje Agua Calientesa , gradića koji ne bi ni postojao da Hirham Bingham nije otkrio drevni izgubljeni grad Inka 1911 godine. Grad ima dvije uličice, trg, 20 ak restorana i 20 ak hotelcica te bezbroj trgovinica sa suvenirima. A suveniri su im doista divni, i ne možeš im odoliti i znam da ću biti djed mraz kad se vratim u domovinu, al nije me briga, jer osječam da sam pomogao tim ljudima bar malo. Taj narod, ponekad pognute glave, s previše respekta i poštovanja prema bjelcima koji su ih ugnjetavali i doslovno istrjebivali godinama. Danas smo došli na mali trgić čekajući vlak. Na to m trgu u tim trenucima nije bilo nikoga, a mi smo odmah napravili šušur. Izvadio sam usnu harmoniku i počeo pjevati i svirati te smo počeli djeci dijeliti bombone. Ubrzo je trg bio pun puncat djece i ljudi, Fidelio je počeo igrati balun sa dicom i obuzeo me savršen osječaj spoznaje kako smjeh i sreća jednostavno spaja ljude, naoko potpuno različitih kultura , civilizacija i rasa.
Ukrcali smo se u naš vlakić , nazad za Cusco , vožnja traje 4 sata. Putovanje vlakom je ipak nešto posebno, ima puno više čari nego putovanja drugim prijevoznim sredstvima....
(nastavak slijedi uskoro :))))
:)
( napomena: sve dolje napisano je prijepis iz rukom pisanog dnevnika, bez ikakvih promjena i popravki, pa molim za razumjevanje ako nekad odem u krajnost, al tako sam se u tom trenutku osjećao i ne želim to mijenjati, ako vas uspijem zadržati uz putopis ili ako vas uspijem "napaliti " da i Vi doživite jedno ovakvo predivno iskustvo ili ako samo jedan od čitatelja stvarno ode u Južnu Americu zadatak je već obavljen i putopis ima smisla.Putopis ću prepisivati i dodavati slike svako par dana pomalo, jer naravno ima toga dosta i ne stigne se sve :)) Inače bih bio zahvalan na komentarima bili dobri ili loši :)) a oni si jednostavno upišu , napiše nadimak a ovo drugo se ostavi prazno i klinete pošalji.
Zdravi i veseli bili !!!
"Trnci pred put" Zagreb 24.07.2006 - Dan 0 .
Naravno , ja ne bih bio Ja da ne radim do zadnjeg trena pred put. Da , ni prvi ni zadnji put, al navikao sam već. Zadnji dan kad sam morao sve obaviti te zadnje sitnice pripremiti za put , a i spakirati se generalno , pokvarilo mi se auto. Auto koje nas je trebalo odvesti do beča kao početka našeg putovanja. A koja kapula od Hyundaia , kvari se non stop.
Al u tom trenu dok sam se palio na užarenom asfaltu naše Dalmatine a bio sam istovremeno i ljuti nasmijan jer " Ništa mi neće ovaj danpokvarit Bapšuvarivari..." . Sve ja stignem i stići ću i sad. Navećer oko 19 h bez prethodnog dogovora dolazim u grad pokupit naručene dolare i uplatiti osiguranje , u zadnji čas naravno. Kad me zvrcne Vjeran " Ajmo na pivicu i finalni dogovor " , Ma stižem lave ! , i pala je pivica i pao je dogovor i zadnji blagoslov od našeg prijateja Ljube. Stigoh ja i po dolore a i kupiti riječnik sa Španjolskim frazama, jer jebo ti inženjera koji neće naučiti par riči Španjolskog zar ne? a i razloga ima, pa najlipše žene su u Venezueli i južnoj americi.
Vjeran je uzeo dnevnik našeg uzora velikog Che-a!
Spremanje sam završio do ponoći i usnuo sa smješkom na licu i radosnim srcem.
Dan 1. "Dan D - polazak"
Polazimo za beč, dan je prekrasan , 30˙ C . Vjeran , ja i njegov Opel plovimo autocestom. U trenucima tišine razmišljamo "koje čudo čemo vidjeti ovaj put, kakve zgode i nezgode ćemo doživjeti,kada će nas trnci proći i osjetiti da smo Živi ! i da je naša sreća stoput veća jer osjećamo , i živimo ovaj život najbolje što umjemo, bez glume i taktike , he he sa umjerenom dozom hedonizma:)
Putovanja me oplemenjuju , a od ovoga u Venezuelu, Peru i Boliviju očekujem i više, da me prosvjetli .Želim osjetiti te snage drvenih civilizacija davno uništenih,a opet živih, ljudi siromašnih materijalnim al bogatih duhom, nedirnutih krajolika i nestalih naroda. To je za mene vrhunac al dostižan i dosanjan. E , i još nešto, od danas pa do kraja putanema više Apija i Vjerana , nego Jose ( Hose ) i Fidelio. A kraj puta ?? E to je jošne znam kad će biti, to i čini život intrigantnim i zanimljivim.
Dan 2. Madrid 26.07.2006 "Odmorni i spremni za daleki put "
E, lipo se probuditi naspavan u predivnom hotelu, kojeg ću odmahmorati zaboraviti jer idemo u krajeve gdje takav komfor možemo samo sanjati, al nijeme ni briga jer da sam to želio išap bih havaje ili bali. Mala digresija , da ne zbunim čitatelje.Evo nas u Madridu , došli sinoću 23.00 h al vec u 00.20 smo bili na putu taxijem za centar.Izlazak i upoznavanje grada. Lipo iskustvo , al ipak je umor učinio svoje a i sjeta na prekrasni krevet u kojem ću se sigurno odmorit večeras je nažalost spavam sasvim sam :)))))
I evo nas, čekamo bus koji će nas odvesti do aerodroma i leta za Caracas pa dalje za Limu.
I dogodi se jedna zgoda koji moram ispričati jer isto oslikava razlog zašto idem u zemlju toplih ljudi a ne na sjever među hladnoću.Naime čekajući ispred hotela skupilo se dosta ljudi , preko 20 ak a većina njih su bili Njemci , skandinavci i ini. Bio je među njima i par sa djetetom.Kad je bud došao ovi hladni narodi - kauplesunas svih izgurali da bi ušli prvi i uhvatili mjesto ?
Joj , joj žena sa djetetom je ostala bez mjesta i ja sam joj naravno ponudio mjesto, ja i Fidelio senismo mogli načuditi bezobzirnosti potonjih jer tonaš mediteranski mozak ne može skontati. I zato ponavljam, idemo na Jug gdje su ljidi sretniji, gdje ćepjevati cijelu noć za 1 $ ., al ne za Vas nego za sebe, a sutra ne znaju ni šta će jesti, al uživaju, uživaju je se istovremenu i smiju i prkose životu.
U redu smo na "gate-u" i čekao ulaz u avion, i naravno opet se svi guraju , i nikad neću shvatiti ljude koji razmišljaju kao da su konji kad ih ljudi stave u zapregu. Tj to je uvreda konju jer on jadan nije kriv i nema izbor a ljudi imaju, al idu ko ovce bez mozga.... Da, oni se moraju gurati i takvih je 90% i to se vidi na ovome mozda nekome glupom primjeru. Oni se guraju jer su se navikli gurati i boriti kroz život,al ne kontaju da samo moraju malo razmisliti i vidjeti da to nije uvijek nužno jer im ionako ništa ne bi pobiglo al oni uporno inercijom stoje u redu i guraju se dok ja lipo uživam i pišem "dnevnik jednog lutalice" .E,toje život i zato samponosanna sebe .Radi i pati se al znaj stati na balun , udahni i daj trenutak vremena i mira za sebe i svoju dušu.
"U avionu"
Čar putovanja nipošto nije u samom dolasku na destinaciju već u samom putovanju kao takvom. Između ostalog mistika i nepredvidivost putovanja je ono štome tjera da putujem. Baš pričam Fideliu ikažem mu da nije bilo mog solo putovanja u Maleziju i Japan ne bih upoznao našeg zajedničkog prijateja Žuca iz Koprivnice,a onda ne bih upoznao ni tebe Fidelio a onda ne bih ni bio na ovom putovanju s tobom.
Ništa nije slučajno ,sve se događa sa razlogom i samo treba pratiti znakove i život će ti se samposložiti unajbolji mogući, vjeruj u to i tako će i bit. E to je moja izreka i s njom plovim dalje. Možda san nekome čudan ,možda neshvaćen al sam svoj. I takav sam bio, takav ću biti i takav živit i umrit.
"Dotakli svetu južnoameričku zemlju"
Evo nas, napokon, nakon 9 sati leta i uživanja u letu , bolje rečeno u vinu-tintu koje je bilo savršeno sletjeli smo u Caracas na Karipsko more u srce Venezuele.
Zna se da su najveće znamenitosti Venezuele zapravo Venezuelanke.Meni i Fideliu se nije skidao osmjeh sa lica, žene su jednostavno prekrasne i pune duha,sve odreda. A aerodrom he , he he to suvidi da smo uplovili u treći svijet. Nitkone zna ništa,samonas vozaju gori doli, nigdje check ina, da bi nam na kraju rekli da ćemo se mi telefonski checkirat?:) a da i to vidim. A akone uspijemo, pa nije greda ostat ovdje i koji dan više zar ne ? : ))
"Let za Limu"
Komentiramo mi u redu za ukrcaj u avion " Šta je ovim ludim judima, svi su u dugim jaknama , pa čaki neke bakice u bundama.A nas dva u šlapicamai gaćama deboto za plažu, samo mi šugaman fali. Jooooooooooooj pa da , tamo je zima, udremo seja i Fidelio po čeli. Kao da to nismo znali, pa zašto se brinemo. Jer ako nam prtljaga ne stigne možemo se lipo slikat, u Limi je sad 8 stupnjeva i zima.
U avionu nam pomažu dvije dekice od Iberie koje su nekim čudnim slučajem završile u našim rusacima, e sad ćenas spasit od smrzotine. Mučimo se sa snom jer 6- satna vremenska razlika već čini svoje naravno, i umorni smo i spava nam se , a današnje 23 satno putovanje nikako da okonča.
Dan 3 "Napokom Lima !!! " 27.07.2006
I tako su dva Hrvatska "gringosa " stigli u hotel "Place" .Da ima lipo ime al nije Plaza he , he , a mi smo mislili da smo uzeli da smo uzeli skuplji hotel od 17$ s obzirom da ih ima i po 5$, te da ćemo uživat u te 3 zvjezdice. Al to vjerujte nije ni jedna polovna zvjezdica. Samo smo se nasmijali kad smo ušli u sobu i kupaonicu i vidili tu ajmo je tako nazvat; egzotiku. Al ipak ima neku dušu a i toplu vodu što je najvažnije. Sad nam je predstojao veliki i bitni dan za organizaciju cijelog našeg putovanja u samo jedan dan Lime , a onda i izlazak na Salsu cijelu noć !!!
Trebamo malo protegnuti noge natekle od "Jet leg-a" pa smo se odlučili prošetat, međutim skoro su nas pogazili čim smo izašli na ulice Lime jer oni uopće nemaju svjetla za pješake , pa se krečeš i prelaziš ulicu po osječaju. A glavni taxi u Limi je , nećete vjerovati, Tico. A taxi je i glavno prijevozno sredstvo i vrlo jeftino od 5-10 kuna gdje god želiš te voze,doduše postoje i egzotični busevi bez stanica, tj skupljaju ljude po gradu gdje stignu,oni su oko jedne kune al nismo ih isprobali:)
Peruanci za razliku od Španjolaca često govore Engleski, al i ja učim pomalo Španjolski to mi olakšava sporazumjevanje. Šetnja Limom je bila vrlo poučna i puna iznenađenja. Osim što smo prošetali njihovim glavnim trgom Plaza del Armas ( skontali smo poslije da svaki glavni trg bilo kojeg grada nosi isto ime ) i Plaza San Martin i vidjeli njihovog Sv Franu iz 1555 g. te rezidencijalnu palaču , vidjeli smo i skoro nas je pogazio osobno predsjednik Toledo tj njegova pratnja na putu do zadnjeg i oproštajnog govora na zadnjem danu njegovog mandata.
Zanimljivo je da su usred govora došli pobornici starog autoktonog Peru, Cechua indijanci i počeli bubnjati i svirati 50 metara dalje. Nisam vjerovao da je ovdje demokracija na zavidnoj razini .
Inače sutra je dan nezavisnosti, fešta koja traje dva dana ( 28 i 29.07.2006 ) i novi ( stari ) predsjednik Garcia ima inauguraciju. A kako vidite ja i Fidelio smo brižno planirali :) putovanje da stignemo na njihovu najveću feštu na dane nezavisnosti u Cuscu.
U agenciji smo brižno isplanirali naših slijedećih 11 dana u Cuscu, Aqua calientesu, Machu Picchu , Puu , Copacabani i La Pazu ( Bolivija ) , Arequipi , Chivaju, Colca Canionu, Caracasu itd... Malo smo se pogađali čisto iz gušta , pa onda sve iskreširali i bili mirno . E sad smo bili spremni za feštu , za ples i Salsu sve do zore uz njihovo Pisco sour,izuzetno jaki peruanski specijalitet-koktel.
A najvća fešta je u Barancu - kvartu odmah do našeg ( Miraflores ) gdje je 30 ak disco clubova i nočnih barova. A ritmu Salse ne možeš odoliti nego se samo prepustiti i uživati .
Un, dos, tres.........
Dan 4 . 28.07.2006 "Dan nezavisnosti i let u Cusco "
Mamurno jutro i spremanje pred odlazak iz našeg egzotičnog hotelčića , pozdravili smo se sa našom senjoritom s recepcije a naš čovjek iz agncije ( koji danas glumi taxistu ) nas već čeka. Gledajući našeg Julia i njegovo stakleno oko dok nasje vozio predgrađima Lime nisam mogao dugo gledati da ne bih večeras imao noćne more. Bože mi prosti, al to njegovo oko kao da je za dva broja veće, tj mora da ga je kupio polovnog na nekom njihovom buvljaku nakon smrti bivšeg domaćina :) Al naš Julio nas je doveo sretno i na vrijeme . Hasta luego Julio and so long Lima. , idemo mi za Cusco.
"Drevna postojbina Inka - Cusco "
Stigli mi tako u Cusco, drevni grad Inka pokoren od strane Pizzara prije 500 g tj 1532 godine koji na prjevaru ubija kralja Inka Atahualpu i njegovih 60.000 sunarodnjaka. Vozeći se kroz uske ulice pokockane granitom stigli smo do našeg hotela Don Carlos. Hotel je puno bolji nego onaj u Limi, čak imamo vezu sa svijetom putem interneta , doduše kompjuter izgleda kao da unutra trče 2 mala crnca da bi uopće radio. Kao dobrodošlici odmah počinjemo piti mate de Coca ( čaj od Koke ) koji čemo od tada do kraja puta piti 2 puta dnevno, da bi savladali poteškoće od visinske bolesti, da nam se šire pluća i dobijamo energiju.
U podnozju Machu Pichua
ciao, evo me upravo tu, podno Macchua u
cuscu....pisem na nekoj kapuli od kompjutera , al
dobro da imaju i to, ja sam mislio da nece brate
imat nista. Osjecaj je preivan, nesto neobjasnjivo
i neispricljivo je doci ovdje na 3400 m i osjetiti
tu kulturu i civilizaciju.
U ovom kompu ko da dva crnaca trce da bi
radio::)}
veceras je dan nezavisnosti i jos se njihov novi
(stari) predsjednik ustolicuje i ocekujemo
festunad festama, a ja se nadam da cu oporaviti od
jet leg-a , umora od promjene vermenskih zona,
visinskih bolesti i mamurluka od pisco soura i
vina tinta te da cu uzivati i veceras medju
peruancima.
puno pozdrava salje lutalica Api.
a detalji putopis ocekujte po povratku:)
Jos par dana do Njemacke 2006 !!!
Da i to cemo uskoro docekat, novo svjetsko prvenstvo!
Iako ja volim kad su prvenstva van Europe da usputu nadjem razlog vise za posjetiti daleku zemlju koju jos nisam ( a hvala bogu žabu u vodu teško natirat :):)
Nakon Francuske 98, Japana 2002 i Portugala 2004 evo me na jos jednom svjetskom događaju !!!
Sve smo organizirali ja i Hrvoje, ide nas 8 ludjaka u kombiju ( ako izdrži težinu od prosječno 97,7 kg ) i imamo zlatne papirice za Brazil i Japan, nama dosta a vrnit cemo se na cetvrtfinale 30.06 sa Francuskom :)
Detalje cu pisat uskoro..... sad su pripreme za polazak , peru se užegli dresovi i izbledjela sretna kapa kupljena jos 96 koja je bila na svim vaznim tekmama.
DRZTE mi se i navijajte i citajte kako nam je bilo a uskoro onda i ostale putopise od kojih je slag na kraju putovanje u Venezuelu,Peru,Boliviju i Chile.
Ako me ludjaci Chavez i Morales ne zarobe tamo :)))
Che Che....
Api
http://biggame.blog.hr
